Čovjek – život

Pripremio: don Damjan Raguž

Petak, 5. kolovoza 2011.

Mi kažemo za čovjeka kako je on duh u svijetu – „Der Geist in der Welt“, jer čovjek je ne samo tjelesno nego i duhovno biće, a duh je u vječnom pokretu, aktivnosti; ali presudno pitanje za čovjek jest: „Što je ono što ga u životu pokreće?“ Znači li ta aktivnost stalnu računicu: Kako ćeš kroz život proći sa što manje truda, žrtve, odricanja? Kako ćeš za što manji ulog dobiti što veći zgoditak?

„Kroz život ja se probijam“ – pjeva jedna moderna pjesma. Probiti se kroz život, ostvariti karijeru, postići što više bogatstva, uživanja, a sve to sa što manje žrtava, odricanja – izgleda da je takva računica pokretala onoga čovjeka koji je postavio Isusu pitanje „Jeli malo onih koji se spašavaju?“

On je računao ako je malo onih koji se spašavaju onda će on uložiti više truda na rad oko svog spasenja jer on se ipak želi spasiti i postići vječni život; ali ako Isus reče da se mnogi spašavaju onda se on neće previše truditi nadajući se kako će mu Bog ipak na koncu dati vječni život.

Isus mu ne odgovara matematičkim rječnikom – jer čovjekov duh treba pokretati ne računica nego ljubav, a ljubav čim počne računati prestaje biti ljubav. Ona mora u sebi nositi dimenziju vječnoga. Znamo što je Isus odgovorio Petru kad ga je upitao: „Koliko puta da oprostim bratu svome koji me je uvrijedio? – Da li sedam puta?“ Isus mu je odgovorio: „Ne sedam nego sedamdeset puta sedam“, a to znači uvijek. Zato je Isus odgovorio onom čovjeku: „Pazite da uđete na uska vrata jer uska vrata vode u život“. Zato morate stalno biti spremni da odbacite, žrtvujete sve ono što vam smeta za prolaz kroz ta uska vrata. To znači morate biti spremni žrtvovati sve što traži ljubav i to uvijek, da svaki čovjek svaki svoj čin podredi zakonima ljubavi.

Zamislite kada bi bračni drugovi počeli računati koliko puta će jedan drugome oprostiti – ta bi bračna ljubav bila brzo mrtva. Zato nažalost, ljubav među bračnim drugovima tako često umire jer nema žrtve, odricanja, razumijevanja, opraštanja, a bez svega toga nema života ni sreće.

Tragedija modernog svijeta jest upravo u tome što današnji čovjek previše računa i zato je sve manje istinske ljubavi. Ako dijete pokuca na vrata njegovog srca hoće li ih otvoriti ovisi od njegovih financijskih računica – ali dijete traži ljubav bez računice.

Oni koji se ne raduju tuđem životu, posebno životu vlastitog djeteta, koji ne vole život, nisu dostojni življenja, jer takvo življenje bi bilo životarenje, a to nije dostojno čovjeka.